nedjelja, 30. studenoga 2014.

Sat povijesti


Znamo da povijest u školi ne mora biti dosadna. Osobito ako se doživi na nezaboravan način, nešto kao oživljena povijest, povijest svakodnevice. Neprocjenjivo je to iskustvo. Neke se stvari doista ne mogu kupiti novcem!
Rano jutro, pola šest...  Radnička klasa i poštena inteligencija umorna i snena hita na posao. U njihovoj omiljenoj školi dočeka ih vesela obavijest: IZBORI! Kakvi sad izbori? Jest da je malo tko za to unaprijed znao. O predstojećim izborima prethodnih dana ni riječi. Muk. Tek u hrpi nepreglednih obavijesti vješto zašuškan papir. Pa neka netko kaže da procedura nije poštovana! Déjà vu. Oni najžilaviji, koji još nisu dospjeli u apstinencijsku nirvanu, uzeše biračke listiće i sjedoše na svoja mjesta da bi odradili demokraciju. Otvoriše listić. Zbunjeni pogled u zrak. Je li ovo skrivena kamera? Nekakva šala? Gledaju, osobito oni mlađi, u nevjerici listić na kojemu stoje samo dva imena - od ukupno dva koja se biraju! No, nevjerni Tome stali gotovo nepristojno vrtjeti listić tražeći, nezahvalnici, i ostala imena. Razmažena derišta odrasla u demokraciji!! Oni bi više opcija?! E, ne može! Izvoli, možeš birati kojim ćeš redoslijedom zaokružiti oba imena: hoćeš li prvo prvoga pa drugoga ili ćeš obratno! Od viška bi se samo mogao zbuniti pa zaokružiti pogrešne!
Doista, možemo samo zamišljati koliko ti mladi ljudi moraju biti zbunjeni kada se, kao u košmarnome snu u kojemu se bude aveti prošlosti, po prvi put susretnu s ovakvom (post)komunističkom izbornom farsom kakvu su oni stariji u bivšoj državi doživjeli in vivo. Čak je na tadašnjim izborima znao biti makar i jedan kandidat više od ukupnoga broja biranih. No, ovi “izbori” uspjeli su to nadmašiti! Neizvjesnost njihova ishoda ravna je neizvjesnosti izbora za predsjednika Sjeverne Koreje. U današnjoj demokratskoj Hrvatskoj malo tko neće se sablazniti nad takvom izbornom lakrdijom, okom neće trepnuti samo netko tko je u komunizmu u tome ogrezao kao sitni politički aparatčik, beznačajna partijska potrkuša.
Mladim ljudima ovi “izbori bez izbora” mogu biti korisni jedino kao svojevrsna povijesno-didaktička lekcija ili pak živopisna radionica u sklopu Građanskoga odgoja na temu slobode i demokracije. A da bi taj duh iz boce bio što uvjerljiviji, i dekor je bio originalan: gola školska klupa, na njoj bijela biračka kutija iznutra crvena od demokracije, a za stolom, kao čuvarica Pandorine kutije, umorna spremačica - u socijalizmu arhetipski simbol autentičnoga radništva (u bivšoj državi utjelovljena u legendarnom liku Marice Hrdalo). I ponovno su oživjela sjećanja na propalu državu i truli sistem, na izborne farse i doživotne komunističke funkcionare, na ruglo od demokracije i izbornu apatiju. Još je samo na zidu nedostajala slika Maršala i netko da zagrmi:


SMRT FAŠIZMU, SLOBODA NARODU!