nedjelja, 16. ožujka 2014.

Zašto volim demokraciju


Prije nekoliko mjeseci Školski odbor I. gimnazije u Zagrebu, valjda u nekom svom neobuzdanom osjećaju svemoći, donio je nevjerojatan propis kojim profesorima škole uz prijetnju otkazom! određuje da na internetu - bilo gdje na internetu: na svim forumima, blogovima, web stranicama - „ne smiju objavljivati nikakve druge sadržaje“ osim edukativnih?!

O, sancta simplicitas!, pomislio sam s užasom. Je li ovo istina? Zar se vraćamo u doba staljinizma, u vrijeme kada je Veliki vođa ljudima određivao što smiju misliti, govoriti, raditi? Zar netko danas zaista misli da može ljude spriječiti da se slobodno izražavaju? Vjerovao sam da je u ropotarnici povijesti zauvijek ostao duh onoga legendarnog jugoslavensko-komunističkoga glupana koji je, u paničnome pokušaju da spriječi objavu istine, nemoćno zavapio „Zaustavite Reuters!“ Pokušava li netko danas ponovno zaustaviti Reuters, jednako smiješno-nemoćno, jednako apsurdno?

Teško je povjerovati da u 21. stoljeću u demokratskoj državi netko, komu je dano da odgovorno upravlja školom, može smisliti nešto ovako nebulozno? Zar doista dan-danas postoje ljudi koji u varljivome zanosu moći ozbiljno vjeruju kako nekakvim internim papirićem mogu ukinuti temeljna ustavna prava? I to samo zato što im se ne sviđa tuđe mišljenje. Svako bistrije dijete danas zna da je takvo što nemoguće, svaki pismeni srednjoškolac razumije da je to protuzakonito.

Ali ne! Neukrotiva strast, neutaživa žudnja da se pošto-poto ušutkaju kritičari, da se satre svako drugačije mišljenje, svaka hereza, svaka sumnja u kimilsungovsku nepogrešivost Dragoga vođe, dovodi do ishitrenih poteza, nepromišljenih i apsurdnih odluka. Pa je Prosvjetna inspekcija naredila školi da mora promijeniti sve protuzakonite propise.

Određujući da zaposlenici moraju „štititi ugled i dostojanstvo škole“, naši vrhovnici kao da su zaboravili da se ta obveza odnosi i na njih. Ugled škole ne štiti se donošenjem ovakvih prepotentnih a nesuvislih, diletantskih i sramotno nezakonitih regula.

Da su izbrojali do tri, razmislili hladne glave, u poniznoj skromnosti upitali stručnjake, usto još pročitali i koji zakon pa onda odgovorno, više-manje stručno i savjesno donijeli propise, ovakav udarac ugledu škole sigurno ne bi zadali.
Niti bi od Prosvjetne inspekcije ovako bolno dobili po prstima.
Ni jedna uprava ove škole nikada nije nažvrljala ovoliko površnih propisa i nijedna ih naredbom Inspekcije nije morala ovoliko mijenjati. Neslavan rekord.

Zabrinjava činjenica da su ljudi, koji trebaju brinuti o pravima zaposlenika i štititi ih, ta prava ozbiljno narušili. Ljudi koji trebaju promicati slobodu mišljenja i govora, tu su slobodu ograničili. Oni koji bi trebali čuvati ugled škole, ugled su joj okrnjili. Oni koji su ovlašteni odlučivati o tuđim pravima, pokazali su se opasno neupućenima. Ništa od toga ne služi im na čast.

Posljedice? Nikakve. Hrvatska još uvijek nema političku kulturu u kojoj bi odgovorni za ovakve propuste i ovakav nemar snosili ikakve posljedice.

Naposljetku, ima li od ove blamaže ikakve koristi? Nadamo se da ima: donositelji odluka možda će napokon shvatiti koji je opseg njihovih ovlasti i koje su granice njihove stvarne moći. A profesori I. gimnazije ponovno će moći slobodno izražavati svoje mišljenje, sviđalo se ono komu ili ne.

Epilog

Školski su čelnici poželjeli da profesori objavljuju samo nastavne sadržaje. Pa, evo, smjeran i poslušan kakav jesam, objavljujem ovaj zapis kao nastavni sadržaj, kao skroman doprinos budućem predmetu Građanski odgoj. Neka ovo bude svojevrstan uvod u temu Može li građanin u demokratskoj zemlji dobiti zaštitu pravne države od nelegalne samovolje, ignorancije i nasilja nad temeljnim slobodama čovjeka.

Ovakve zgode povremeno mi vrate vjeru u pravnu državu. Eto, zašto volim demokraciju!