nedjelja, 30. prosinca 2012.

Upoznao sam jednu bolju Hrvatsku

Nedavno sam, više slučajno nego planirano, sudjelovao u online proslavi trećega rođendana internetskoga portala mojamatura.net. Taj portal mahom vode profesori zagrebačke IX. gimnazije u suradnji s kolegama iz drugih hrvatskih gradova i škola. Stranice su posvećene pripremi za maturu, a profesori angažirani na tom projektu volonteri su i entuzijasti svojega posla. Saznali su da moja supruga i ja, svatko za svoj predmet, vodimo slične internetske portale namijenjene srednjoškolcima. Stoga su nas pozvali da se pridružimo njihovoj online proslavi i razmijenimo iskustva. Bio je to kratak i srdačan susret ljudi koji se svi ne poznaju, ali se odmah prepoznaju po istome "profesionalnom kodu" -  po želji da u okviru svoje struke i svoga predmeta učine za učenike nešto dobro i korisno ne tražeći i ne očekujući ni naknadu ni priznanje.
     Obradovalo me što sam te večeri upoznao jednu bolju Hrvatsku, Hrvatsku ljudi koji su u ovoj općoj poplavi pohlepe, grabeži i trke za novcem još uvijek voljni uložiti svoje znanje, iskustvo i slobodno vrijeme te učiniti nešto za korist drugih ne tražeći za to nagradu, ne očekujući zaradu. Dovoljna im je satisfakcija što će te stranice njihovim (i svim drugim) učenicima pomoći u boljem učenju, pripremi i polaganju ispita. To su profesori kojima je prosvjeta poziv, a ne samo posao.
     No, znam nažalost i jednu drugu Hrvatsku o kojoj također ne treba šutjeti. Znam Hrvatsku gramzljivih nastavnika kojima rad u školi uglavnom služi kao izvor dodatne često nelegitimne, a katkada i nelegalne zarade
Znam profesore koji piskaraju i objavljuju kojekakve repetitorije i skripte pa, ne znajući kako da đake privole ili prisile da to kupe, svoja predavanja i provjere znanja kroje tako da učenici vrlo brzo shvate kako su im udžbenici "beskorisni" i da će bolje proći (osobito na testovima) ako ipak kupe profesorovu skriptu.
Znam profesore koji na svojoj nastavi bez ustručavanja pozivaju učenike da se za maturu pripremaju u privatnim školama u kojima oni sami predaju. Ti i takvi profesori ne vide ništa etički sporno u činjenici da zarađuju na vlastitim učenicima koje su u redovitoj nastavi trebali osposobiti za maturu
Znam profesore koji u svojim školama bez imalo stida raspačavaju letke privatnih tečajeva na kojima rade, a znam i takve koji ih dijele u razredu.
Znam profesore koji u svojim školama potajice održavaju treninge koje polaznicima naplaćuju, ali školi ne plaćaju uporabu dvorane.
Znam profesore koji svoju nastavu koriste kako bi vlastite učenice i učenike vrbovali za pohađanje privatnih tečajeva plesa, aerobike, čega li već...
Znam profesore koji ne prestaju organizirati školske izlete ne zbog silne skrbi za dobrobit učenika, nego zbog žudnje za deviznim ili kunskim dnevnicama. Znam i takve koji smišljaju sve dalja, duža i skuplja putovanja jer su im tako i dnevnice sve izdašnije.
Znam jednu pohlepnu, besramnu i nezajažljivu Hrvatsku koja ne poznaje skrupule, koja ne preza ni od čega i ni pred kim.
To je ona Hrvatska koju ne volim i prema kojoj ne osjećam drugo doli prezir. To je Hrvatska polustručnih nastavnika koji nemaju dovoljno znanja ni profesionalnoga ugleda da bi u imalo ozbiljnijoj tržišnoj konkurenciji mogli izvan škole honorarno raditi i zaraditi; stoga su im, makijavelistički, škola i učenici jedina prigoda, način i izvor dodatne zarade. Oni, dakako, ne pripadaju onoj Hrvatskoj s početka ove priče.
     No, bojim se da je ta bolja Hrvatska, barem zasad, u žalosnoj manjini. Gledajući sav taj grabež, živeći u takvu okruženju i ozračju, čovjeka katkada obuzme osjećaj nemoći i beznađa i strah da će se utopiti u tom moru pohlepe, u oceanu besramnosti. A onda na pučini ugledaš pokojega rijetkoga plivača koji teško ali ustrajno još uvijek drži glavu iznad vode i pliva protiv moćne struje. Tada znaš da nisi sam, da ima ljudi koji dijele iste ma koliko naizgled naivne ideale. To ti vraća nadu u onu bolju Hrvatsku u kojoj želiš živjeti, s kojom se želiš poistovjetiti. No, do te obale tek treba doplivati.
Apparent rari nantes in gurgite vasto.